„Dužnost je dobrog pastira da striže ovce, a ne da ih odere.“
Što bi bilo kad bi Austrija ponovno imala cara? I kako bi bilo kad bi on bio impotentni pečenjar kestena iz Klagenfurta? Onda bi se i izbor za prijestolonasljednika morao održati putem casting-showa.
Inkognito odmori Sigmunda Freuda na Vrbskom jezeru, naslonjač sa zaglavljem Thomasa Bernharda, Wittgensteinov prapraunuk ili nemilosrdni arhivisti – nitko ne uspijeva promaknuti oštru pogledu Egyda Gstättnera. On svojim oštrim jezikom podiže spomenik kraljici kanala Lend, potajno istražuje što se dogodilo s portretom Franza Igelea i drži pledoaje za prednosti pušenja. I otkriva nam kako je sam najveći svjetski obožavatelj Grand Prix Eurovision de la Chanson, koja se danas naziva Eurovision Song Contest: dražesno, ali istodobno nemilosrdno on odmotava klupko svojih satiričnih priča.
Čitanje uzorka: Egyd Gstättner – Ja sam car
Egyd Gstättner, rođen 1962., živi i stvara kao slobodni književnik u svojemu rodnom Klagenfurtu. Za svoja djela primio je brojne nagrade i priznanja. U nakladi Picus objavljena su mu, između ostalog, djela Ein Endsommernachtsalbtraum („Kasnoljetna noćna mora“), Das Geisterschiff („Brod duhova“), Karl Kraus lernt Dummdeutsch („Karl Kraus uči njemački za bedake“), Wiener Fenstersturz („Bečka defenestracija“), Die Familie des Teufels. Allein gegen die Literaturgeschichte („Vražja obitelj. Sam protiv povijesti književnosti“), Mein Leben als Hofnarr. Es ist verdammt hart, Egyd Gstättner zu sein („Moj život dvorske lude. Prokleto je teško biti Egyd Gstättner“), Klagenfurt. Was der Tourist sehen sollte („Klagenfurt. Što bi turist trebao vidjeti”) te Leopold der Letzte („Leopold posljednji“). Godine 2022. objavljene su mu satirične pripovijesti Ich bin Kaiser („Ja sam car“).
Pripovijetku je preveo Igor Crnković.
