“Mislite da je vaša bol bez presedana u povijesti svijeta, ali onda čitate. Knjige su me naučile da su stvari koje me muče bile one koje su me povezivale sa živim ljudima ili da sam živ.” James Baldwin
Stara Rajna. Dvojica muškaraca šeću obalom, zadubljeni u razgovor. Debela je zima, bočni rukavci rijeke zaleđeni su, međutim, topli fen najavljuje proljeće i odmrzavanje. Iznenada ugledaju velikoga crnog psa kako im izdaleka preko leda trči ususret. Odjednom led puca, pas propada i nađe se u smrtnoj opasnosti. Jedan od muškaraca odlazi po pomoć, dok drugi, književnik, ostaje sam sa psom. Dovlači veliku granu vrbe i po njoj uspije dopuzati do psa. Povlači ga za prednje šape, a pas se zubima hvata za njegov rukav. Čovjek uviđa da neće uspjeti spasiti psa. Međutim, smrt je prije nekoliko godina urezala tako duboku ranu u njegovo srce da joj nipošto ne želi prepustiti i ovaj život. Očajnički drži psa, čak i kad se on već odavno prestao micati. Michaelu Köhlmeieru uspijeva nešto što mnogi nisu u stanju: u jednoj kratkoj priči ispripovijedati nešto uistinu veliko.
Čitanje uzorka: pdf dokument
Michael Köhlmeier rođen je 1949. u Hardu na Bodenskom jezeru, živi u Hohenemsu u austrijskoj pokrajini Vorarlberg i u Beču. Odlikovan je brojnim priznanjima, između ostaloga 2017. godine Književnom nagradom Zaklade Konrad Adenauer i Nagradom „Marie Luise Kaschnitz“ za cjelokupno stvaralaštvo, a 2019. godine Nagradom „Ferdinand Berger“.
