Konferencija o feminizmu u organizaciji udruge Domino realizira se u partnerstvu s Muzejom grada Zagreba i Centrom za ženske studije te uz podršku zaklade German Marshall Fund of the United States, Veleposlanstva Kraljevine Nizozemske i Grada Zagreba. U dvodnevnom programu konferencija će okupiti stručnjakinje i stručnjake, umjetnice i umjetnike te političarke i političare u panel diskusijama pod krovnom temom feminizma. Diskusije će predstaviti različite i brojne probleme s kojima se danas suočavamo u pogledu položaja (i narušavanja) ženskih prava, od zakonskih okvira u kojima se ona nalaze, edukacije o feminizmu i poziciji žena u obrazovnom sustavu, reprezentacije žena u medijima i na medijskim platformama, pobačaju, aktualnim aktivističkim feminističkim strujama u regiji i šire, kulturnim politikama i feminističkoj umjetnosti te novim područjima borbe kroz pogled mladih istraživanja netom diplomiranih stručnjakinja i stručnjaka u području feminizma.
Iz Austrije uz podršku Austrijskog kulturnog foruma sudjeluju galeristica Ema Kaiser i jedna od voditeljica bečkog festivala Wienwoche, Nataša Mackuljak, koje sudjeluju na panel diskusiji o feminizmu i ženskim pravima u kulturnom i umjetničkom sektoru. Osim njih, na diskusiji sudjeluju ravnateljica Muzeja grada Zagreba Aleksandra Berberih Slana (Slovenija) i izvedbena umjetnica na polju performansa Josipa Bubaš (Hrvatska). Diskusija se održava na hrvatskom jeziku, a moderira je kazališna redateljica i pjesnikinja Rajna Racz (Hrvatska).
Pored panel diskusija, u Muzeju grada Zagreba 2.12. se održava i performativni program u subotu.Hrvatski performer s bečkom adresom Marko Marković tom će prigodom s performericom Arijanom Lekić Fridrih u večernjim satima u foajeu muzeja izvesti multimedijalni performans “Rest in Power” posvećen žrtavama femicida i njihovoj reprezentaciji u medijima u posljednjih nekoliko godina.
O gostima iz Austrije:
Dr. sc. Ema Kaiser je slobodna umjetnička konzultantica i menadžerica u kulturi čiji je rad usredotočen na osnaživanje žena za poduzeća, javne institucije i privatne osobe. 2022. godine je osnovala vlastitu galeriju PLAIN ART. Njezin najnoviji projekt node.contemporary pokrenut je u ožujku 2023. i smješten u povijesnu bečku vilu. Surađivala je s Venecijanskim bijenalom, ERIAC-om, OFID-om, Red Bullom, ICEP-om, riotfestivalom, das weisse haus, Kunstforumom Wien, B.LA Art Foundation, festivalom Art Vienna i Sothebysom. Suosnivačica je Salona u Loosovoj kući, kao i mreže for women only; nalazi se u upravi udruge za podršku umjetnosti Gesellschaft der Freunde der bildenden Künste, a od 2015. je i u upravi Wiener Achsea. Među ostalim, bila je na vodećim položajima u muzeju Thyssen-Bornemisza (TBA21), za Parallel Vienna, muzej fotografije WestLicht i festival St. Moritz Art Masters.
Nataša Mackuljak (1977., Brčko) je performerica, multimedijalna umjetnica, socijalna radnica, kustosica i kulturna producentica. Trenutno je doktorantica na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču, gdje brani tezu ,,O povijesnom kontinuitetu između antifašističke akcije žena i feminističkog performansa u bivšoj Jugoslaviji“. Tri godine (2016., 2017. i 2018.) je bila umjetnička i izvršna direktorica Međunarodnog i transkulturalnog festivala za umjetnost i aktivizam (WIENWOCHE). U studenom 2013. godine završila je diplomski studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču u klasi za postkonceptualne umjetničke prakse performansom „Tijela, granice i politika tranzicije“. Njeni umjetnički projekti bave se pitanjima migracije, prekarizacije i rodnog koncepta. Studirala je znanost i tehnologiju multimedija na Sveučilištu društvenih znanosti u Udinama i radila u Italiji na medijskim projektima kao radio i TV urednica tjednih programa na radiju i TV Rai 3 (2005.–2008). Kao izbjeglica uslijed ratnih zbivanja 1990-ih, uključila se u feminističke antiratne pokrete u bivšoj Jugoslaviji: od 1994. je dio pokreta „Žene u crnom“, Beograd; bila je suosnivačica i zamjenica voditelja Mirovne grupe mladih Dunav, Vukovar, Hrvatska (1997.–2002.) i međunarodna koordinatorica projekta za pitanja mladih u Bosni i Hercegovini temeljem programa Veleposlanstva Kraljevine Švedske u Sarajevu (1999.–2002).
Marko Marković (1983., Osijek) jer izvedbeni umjetnik na polju performansa. Diplomirao je na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Sudjelovao je na brojnim izložbama, radionicama i festivalima diljem svijeta. Primio je 2011. nagradu Radoslav Putar za najboljeg mladog vizualnog umjetnika u Hrvatskoj. Vodio je Dane otvorenog performansa u Splitu. Od 2012. do 2014. radio je u njujorškom studiju Matthewa Barneyja. Njegov je rad 2016. predstavljen u hrvatskom paviljonu na Venecijanskom bijenalu arhitekture, a iste je godine bio kustos izložbe o bečkom akcionizmu iz arhiva MUMOK-a. 2019. godine je bio programski koordinator suradnje bečke Akademije primijenjenih umjetnosti s programom Europske prijestolnice kulture u Rijeci. U svom se radu kritički osvrće na političke i društvene strukture. Njegove umjetničke interese pretežno obilježavaju procesi transformacije koji se odvijaju između pojedinca i društva. Svojim radovima ispituje odnos između inferiornosti i superiornosti kao i položaj moći u različitim geopolitičkim sustavima.
